Početna stranicaPočetna stranica  FAQFAQ  PretraľnikPretraľnik  RegistracijaRegistracija  ČlanstvoČlanstvo  Korisničke grupeKorisničke grupe  LoginLogin  

Share | 
 

 William Blake

Go down 
Autor/icaPoruka
walkabout

avatar

Broj postova : 289
Join date : 01.02.2008

PostajNaslov: William Blake   čet svi 22, 2008 5:21 pm

VJENČANJE NEBA I PAKLA

Rintrah riče i stresa svoje vatre u otežalom zraku;
Gladni oblaci viju se iznad ponora.

Nekoć ponizan, i na opasnoj stazi,
Pravednik je išao svojim putem
Dolinom smrti.
Ruže su posađene gdje trnje raste,
A na jalovoj ledini
Zuje pčele.

Tada je opasna staza postavljena,
I rijeka i vrutak
Na svaku hrid i grob,
I na pobijeljelim kostima
Nakupila se crvenica;

Dok nitkov nije napustio putove ugodnosti
Da krene opasnim stazama, i dovede
Pravednika u neplodne krajeve.

Sada podla zmija plazi
U blagoj poniznosti,
A pravednik bijesni u divljini
Gdje lavovi lutaju.

Rintrah riče i stresa svoje vatre u otežalom zraku;
Gladni oblaci viju se iznad ponora.

* * *
Budući da je novo nebo počelo, a trideset i tri godine su prošle od njegova dolaska: Vječni Pakao oživljuje. I, gle, Swedenborg je anđeo koji sjedi na grobu: njegovi spisi presavijena lanena tkanina su. Sada je gospodstvo Edomovo i Adamov povratak u Raj: vidi: Izajia, gl. XXXIV. i XXXV.
Bez Suprotnosti nema napretka. Privlačnost i Odbojnost, Razum i Snaga, Ljubav i Mržnja, potrebni su ljudskom postojanju.
Iz tih suprotnosti izvire ono što religiozni nazivaju Dobro i Zlo, to je ono nedjelatno što je poslušno Razumu. Zlo, to je ono djelatno što proizlazi iz Snage.
Dobro je Nebo. Zlo je Pakao.

Đavolov glas

Sve Biblije i sveti spisi bili su uzroci sljedećih zabluda:
1. da Čovjek ima dva stvarna načela postojanja, tj. Tijelo i Dušu.
2. da Snaga, koja se naziva Zlo, potječe samo od tijela; i da Razum, koji se naziva Dobro, potječe samo od Duše.
3. da će Bog mučiti Čovjeka u Vječnost zato što je slijedio svoje Snage.

Ali istinite su ove Suprotnosti tome:
1. Čovjek nema Tijelo različito od Duše; jer ono što se naziva Tijelo jest dio Duše koja se razlikuje s pet Osjetila koja su glavni ulaz Duše, u ovo doba.
2. Snaga je jedini život, i iz Tijela je; a Razum je međa ili izvanjska granica Snage.
3. Snaga je Vječna Naslada.

* * *

Oni koji obuzdavaju žudnju čine to zato što je ona u njih dovoljno slaba i može se obuzdati, pa obuzdavatelj ili razum zauzima njeno mjesto i upravlja onim što je bez volje.
I, bivajući obuzdavana, ona malo-pomalo postaje pasivna, dok ne postane samo sjena žudnje.
Povijest ovoga napisana je u Izgubljenom Raju, a Upravljač ili Razum zove se Mesija.
A prvobitni Arhanđeo, ili zapovijednik nebeske vojske, zove se Đavao ili Sotona, a njegova se djeca zovu Grijeh i Smrt.
Ali u Knjizi o Jobu Miltonov Mesija zove se Sotona.
Jer tu povijest prihvatile su obje strane.
Razumu se zaista činilo da je Žudnja odbačena; ali Đavao objašnjava da je Mesija pao i oblikovao nebesa od onog što je oteo Ponoru.
To je pokazano u Evanđelju, gdje on moli Oca da mu pošalje utješitelja ili Žudnju kako bi Razum mogao steći Ideje na kojim će graditi; biblijski Jehova nije nitko drugi nego onaj koji boravi u plamtećem ognju.
Znaj da je Krist, poslije smrti, postao Jehova.
Ali u Miltona, Otac je Sudbina, Sin Odnos pet osjetila, a Duh Sveti Praznina!
Bilješka: razlog što je Milton bio sputan kada je pisao o Anđelima i Bogu, a slobodan pišući o Đavolima i Paklu, leži u tome što je on bio pravi Pjesnik i što je, ne znajući za to, pripadao Đavolovoj družbi.

Znamenito viđenje

Dok sam hodao između ognjeva paklenih, uživajući u slastima Genija, koje su Anđelima nalik na muku i bezumnost, sakupio sam nekoliko izreka, smatrajući da, kao što poslovice kojima se služi jedan narod označuju njegov karakter, i Paklene Izreke pokazuju narav Paklene Mudrosti, bolje nego ikakav opis građevina ili odjeće.
Kada dođoh kući, u bezdanu pet osjetila, gdje se glatka strmina mršti na sadašnji svijet, vidjeh moćnog Đavola omotanog crnim oblacima koji lebdješe na rubovima stijene: razornim plamenovima pisao je on ovu rečenicu koju su sada prihvatili ljudski umovi i čitaju je na zemlji:
Kako znate da svaka Ptica koja svoj zračni probija put,
nije ogromni svijet užitka zatvoren s vaših osjetila pet?


Paklene izreke

Za sjetvē uči, za berbē poučavaj, zimi uživaj.
Tjeraj svoja kola i svoj plug preko mrtvačkih kostiju.
Put prijestupa vodi u palaču mudrosti.
Razboritost je bogata ružna usidjelica kojoj se udvara Nesposobnost.
Onaj koji žudi, a ništa ne poduzima, širi kugu.
Presječeni crv oprašta plugu.
Zagnjuri u rijeku onoga koji voli vodu.
Glupan ne vidi isto stablo koje vidi mudrac.
Onaj čije lice ne daje nikakva sjaja nikada neće postati zvijezda.
Vječnost je zaljubljena u proizvode vremena.
Zaposlena pčela nema vremena za tugu.
Trenuci ludosti mjere se satom, ali trenutke mudrosti nikakav sat ne može izmjeriti.
Sva zdrava hrana hvata se bez mreže i klopke.
U godini oskudice iznesi broj, uteg i mjeru.
Nijedna ptica ne uzleti previsoko ako uzleti vlastitim krilima.
Mrtvo tijelo ne osvećuje nepravde.
Najuzvišeniji čin je drugomu dati mjesto pred sobom.
Ako lùda istraje u svojoj ludosti, postat će mudar.
Glupost je plašt lupeštva.
Sram je plašt Ponosa.
Tamnice su sagrađene od kamenja Zakona, Javne kuće od opeka Religije.
Ponos pauna slava je Božja.
Pohota jarca dar je Božji.
Bijes lava mudrost je Božja.
Golotinja žene djelo je Božje.
Pretjerana se tuga smije. Pretjerana radost plače.
Rika lavova, zavijanje vukova, bijes olujnog mora i razorni mač, dijelovi su vječnosti, preveliki za ljudsko oko.
Lisica osuđuje klopku, ne samu sebe.
Radosti oplođuju. Žalosti rađaju.
Neka muškarac odjene kožu lavlju, žena runo ovčje.
Ptici gnijezdo, pauku mreža, čovjeku prijateljstvo.
Sebičnog nasmiješenog glupana i mrzovoljnog namrštenog glupana treba smatrati mudrim, da bi moglo biti mjerilo.
Što je sada dokazano, nekad se samo zamišljalo.
Štakor, miš, lisica, zec, traže korijenje; lav, tigar, konj, slon, traže plodove.
Čatrnja sadrži, fontana se prelijeva.
Jedna misao ispuni beskonačnost.
Uvijek budi spreman reći ono što misliš, i prostak će te izbjegavati.
Sve u što se može vjerovati slika je istine.
Orao nije nikad izgubio toliko vremena kao kad je pristao učiti od vrane.
Lisica se skrbi za sebe, ali Bog se skrbi za lava.
Misli ujutro. Radi u podne. Jedi navečer. Spavaj po noći.
Tko je dopustio da ga prevariš, poznaje te.
Kao što plug slijedi riječi, tako Bog nagrađuje molitve.
Tigrovi bijesa mudriji su nego konji pouke.
Očekuj otrov od stajaće vode.
Nikad ne znaš šta je dosta dok ne saznaš što je više nego dosta.
Slušaj glupanove klevete, to kraljevski ti je naslov!
Očima vatra, nosnicama zrak, ustima voda, bradi zemlja.
Slab hrabrošću, jak je lukavošću.
Jabuka nikad ne pita bukvu kako će rasti; niti lav konja kako će uhvatiti svoj plijen.
Zahvalni primalac ubire obilnu žetvu.
Da drugi nisu bili ludi, bili bismo mi.
Duša slatkog užitka ne može se ukaljati.
Kad vidiš Orla, vidiš dio Genija; uspravi glavu!
Kao što gusjenica bira najljepše listove da na njih snese jaja, tako svećenik prokletstvo baca na najljepše radosti.
Stvoriti cvjetić to je posao od mnogo stoljeća.
Pogrda okrepljuje. Pohvala oslabljuje.
Najbolje je najstarije vino, najbolja je najsvježija voda.
Molitve ne oru! Pohvale ne žanju!
Radosti se ne smiju! Tuge ne plaču!
Glavi Uzvišeno, srcu Zanos, spolovilima Ljepota, rukama i nogama sklad.
Što je zrak ptici a more ribi, prezir je onomu koji je vrijedan prezira.
Vrana želi da sve bude crno, sova da sve bude bijelo.
Obilje je Ljepota.
Da je lavu savjetnik lisica, bio bi lukav.
Pobiljšavanjem se poravnavaju putovi; ali neravni zavojiti nepoboljšani putovi jesu putovi Genija.
Radije ubij dijete u kolijevci nego da gojiš neodjelotvorene želje.
Gdje nema čovjeka, priroda je jalova.
Istina se nikad ne može kazati tako da bude shvaćena, a da se u nju ne povjeruje.
Dosta! Ili Previše.

* * *

Stari Pjesnici oživljavali su sve zamjetljive predmete uz pomoć Bogova ili Genija, nadijevajući im imena i pridavajući im svojstva šuma, rijeka, planina, jezera, gradova, naroda i sve što su njihova povećana i brojna osjetila mogla opaziti.
I posebno su proučavali genija svakog grada i kraja, svrstavajući ga prema božanstvenosti njihove duše; dok se nije uobličio sustav koji su neki iskoristili i zarobili prosti puk, nastojeći prikazati ili odvojiti duševna božanska svojstva od njihovih predmeta: tako je nastalo Svećenstvo;
Oblike štovanja uzimalo je iz pjesničkih priča.
I na kraju izjavili su da su Bogovi tako naredili.
Tako su ljudi zaboravili da Sva božanstva prebivaju u ljudskim grudima.


Znamenito viđenje

Proroci Izaija i Ezekiel objedovali su sa mnom i ja ih upitah kako su se usudili onako otvoreno tvrditi da im se Bog obratio; i nisu li tada pomislili da bi ih ljudi mogli krivo shvatiti i da bi tako mogli biti uzrok prijevare.
Izaija je odgovorio: „ nisam vidio nikakva Boga, niti ga čuo, u konačnom fizičkom opažaju, ali moja osjetila otkrila su beskonačno u svemu i, budući da sam tada bio osvjedočen, a i ostajem uvjeren u to, da je glas pravednog gnijeva glas Božji, nisam mario za posljedice, nego sam pisao.“
Tada sam ga upitao: „ može li čvrsto uvjerenje da je nešto takvo kakvo jest, učiniti to takvim?“
On je uzvratio: „ svi pjesnici vjeruju da može, i u vremenima mašte to čvrsto uvjerenje pomicalo je planine; ali mnogi nisu sposobni za čvrsto uvjerenje o bilo čemu.“
Tada Ezekiel reče: „ istočna filozofija naučava prva načela ljudskog opažanja; neki narodi jedno načelo drže prvotnim, a drugi drugo: mi Izraelci naučavali smo da je Pjesnički Genij (kako vi to sada nazivate) prvo načelo, i da su sva druga naprosto izvedena, zbog čega smo i prezirali Svećenike i Filozofe drugih zemalja i proricali da će se za sve Bogove na kraju dokazati da potječu od našeg i da su dužnici Pjesničkog Genija; to je ono za čim je naš veliki pjesnik, Kralj David, onako žarko čeznuo i što je onako ganutljivo zazivao, govoreći da time pobjeđuje neprijatelje i vlada kraljevstvima; i mi smo toliko ljubili svoga Boga, tako da smo u njegovo ime proklinjali sva božanstva okolnih naroda i tvrdili da su se pobunili: zbog tih nazora svjetina je pomislila da će svi narodi biti na kraju podvrgnuti Židovima.“
„To“, reče on, „“kako to biva sa svim čvrstim uvjerenjima, i dogodilo se, jer svi narodi vjeruju u židovski zakon i štuju židovskog Boga, i ima li veće podložnosti od te?“
Slušao sam to s nekim čuđenjem, i moram priznati, složio se s tim. Poslije objeda zamolio sam Izaiju da učini uslugu svijetu i vrati mu svoja izgubljena djela; on reče da ni jedno vrednije nije izgubljeno. Ezekiel to isto reče o svojim djelima.
Upitao sam, također, Izaiju što ga je navelo da gol i bos hoda tri godine? Odgovorio je: „isto što i našeg prijatelja grka Diogenesa.“
Upitao sam tada Ezekiela zašto je jeo izmetine i onoliko ležao na svojoj desnoj i lijevoj strani? Odgovorio je: „želja da druge ljude potaknem na shvaćanje beskrajnog: to rade i sjevernoamerička plemena, i zar je pošten onaj tko se opire svome geniju ili savjesti samo radi trenutne udobnosti ili zadovojstva?“

* * *


Zadnja promjena: walkabout; čet svi 22, 2008 5:27 pm; ukupno mijenjano 1 put.
[Vrh] Go down
Korisnički profil
walkabout

avatar

Broj postova : 289
Join date : 01.02.2008

PostajNaslov: Re: William Blake   čet svi 22, 2008 5:22 pm

Stara predaja da će svijet biti spaljen u ognju nakon šest tisuća godina, istinita je, budući da sam je čuo od Pakla.
Jer kerubu s ognjenim mačem zapovjeđeno je stoga da napusti stražu kraj stabla života, a kada on to učini, sve stvoreno bit će spaljeno i pojavit će se ono beskrajno i sveto, koje se sada pokazuje kao konačno i izopačeno.
To će se zbiti povećanjem osjetilnog užitka.
Ali najprije mišljenje da čovjek ima tijelo različito od duše mora biti izbrisano; to ću učiniti ja tiskajući na paklenski način, s pomoću kiselina koje su u paklu ljekovite i služe kao lijek, odstranjujući vidljive površine i otkrivajući beskrajno koje je bilo skriveno.
Ako se vrata opažanja pročiste, čovjeku će se sve pokazati onakvo kakvo jest – beskonačno.
Jer čovjek sam sebe zatvara sve dok sve stvari ne počne gledati kroz uske pukotine svoje pećine.


Znamenito viđenje

Bio sam u Tiskari u Paklu i vidio način na koji se znanje prenosi s koljena na koljeno.
U prvoj sobi bio je Zmaj-Čovjek koji je čistio smeće s ulaza u špilju; unutra, nekoliko Zmajeva dublo je špilju.
U drugoj sobi bijaše Zmija Otrovnica koja se svijala oko stijene i pećine, a druge su je ukrašavale zlatom, srebrom i dragim kamenjem.
U trećoj sobi bio je Orao s krilima i perjem od zraka: zbog njega unutrašnjost pećine bila je beskrajna; naokolo je bilo mnogo orolikih ljudi koji su gradili dvorce na ogromnim hridinama.
U četvrtoj sobi bili su Lavovi od plamtećeg ognja, koji su biješnjeli naokolo i talili kovine u žive tekućine.
U petoj sobi bili su Bezimeni oblici koji su kovine lijevali u prostranstvo.
Tamo su ih primali ljudi iz šeste sobe, koji su im davali oblik knjiga i slagali ih u knjižnice.

* * *

Divovi koji su ovaj svijet oblikovali u njegovu ćutilnom postojanju i koji sada kao da u njemu žive okovani lancima, uistinu su uzrok njegova života i ukupnog djelovanja; ali lanci jesu lukavost slabih i krotkih duhova koji imaju moć oduprijeti se snazi, u skladu s izrekom: slab hrabrošću, jak je lukavošću.
Tako je jedan dio stvorenja Plodan, drugi Proždrljiv: Proždrljivcu se čini kao da je proizvodilac u njegovim lancima, ali to nije tako; on uzima samo dio postojanja i umišlja da je to cjelina.
Ali Plodni bi prestao biti Plodni, da Proždrljivac, poput môra, ne prima višak njegovih radosti.
Neki će reći:“ nije li samo Bog Plodan?“ Ja odgovaram:“ Bog samo Djeluje i Jest, u postojećim bićima ili u ljudima.“
Te dvije vrste ljudi uvijek su na zemlji i treba da su neprijatelji: tko god ih pokuša izmiriti, želi razoriti postojanje.
Religija je težnja da ih se izmiri.
Bilješka: Isus Krist nije ih želio ujediniti, nego rastaviti, kao u Prispodobi o ovcama i jarcima! I on reče:“ nisam došao donijeti Mir, nego Mač!“
Prije se mislilo da su Mesija ili Sotona ili Napasnik, jedan od Pretpotopnih koji su naše Snage.




Znamenito viđenje

Jedan Anđeo priđe mi i reče: „ O jadni glupi mladiću! O strašno! O u groznom si stanju! Pomisli na vrelu ognjenu tamnicu koju sebi pripravljaš za svu vječnost, kojoj se primičeš takvim načinom života.“
Ja rekoh:“ Možda si voljan pokazati mi moju vječnu sudbinu, pa ćemo se zajedno zamisliti nad njom i vidjeti je li poželjnija moja ili tvoja.“
Tada me on povede kroz staju i kroz crkvu i dolje u nadsvođenu crkvenu kriptu na kraju koje bijaše mlin: prođosmo kroz mlin i dođosmo u pećinu; niz zavojite šupljine pipali smo svoj tegobni put, kad se bezdana praznina ukaza kao podzemno nebo pod nama, i mi se uhvatismo za korijenje drveća i visijasmo nad tim beskrajem; ali ja rekoh:“ Ako želiš, bacit ćemo se u ovu prazninu i vidjeti ima li i ovdje providnosti: ako ti nećeš, ja hoću.“ Ali on odgovori:“ Ne srljaj, o mladiću, nego, jer ćemo ovdje ostati, prihvati svoju sudbinu koja će ti se uskoro pokazati kada prođe tama.“
Tako ja ostadoh s njim sjedeći na isprepletenom korijenju jednog hrasta; on je visio u gljivi koja je bila okrenuta u dubinu.
Malo-pomalo promatrali smo beskrajni Ponor, užaren kao dim grada koji gori; pod nama, na ogromnoj udaljenosti, bilo je sunce, crno ali sjajno; oko njega bili su ognjeni traci po kojima su kružili golemi pauci mileći za plijenom koji je letio ili, bolje rečeno, visio, u beskonačnoj dubini, u najstrašnijim oblicima životinja poteklih od truleži; zrak ih je bio pun i činilo se da je sastavljen od njih: to su Đavoli i zovu se Snage zraka. Upitah tada svog pratioca koja je moja vječna sudbina? On reče:“ Između crnih i bijelih pauka.“
Ali tada, između crnih i bijelih pauka, buknuše oblak i vatra i otkotrljaše se kroz dubinu, zatamnjujući sve pred sobom, tako da je podzemna dubina pocrnjela kao more, njišući se uz strahovitu buku; ispod nas sada nije se vidjelo ništa osim crne oluje, sve dok, pogledavši na istok, između oblaka i valova nismo ugledali slap krvi pomiješan s vatrom, i nedaleko od nas, koliko bi se kamenom bacio, pokaza se i opet potonu ljuskavo klupko čudovišne zmije; napokon, na istoku, oko tri stupnja udaljena, pojavi se plamena kresta iznad valova, polako se izdizala kao hrbat zlatnih hridina, dok nismo otkrili dvije kugle grimizne vatre od koje je more odlijetalo u oblacima dima; i tada vidjesmo da je to glava Levijatana; čelo mu je bilo išarano zelenim i purpurnim prugama nalik na one na tigrovu čelu; uskoro mu vidjesmo usta i crvene škrge, što vise baš nad pobjesnjelom pjenom, bojeći crnu dubinu tracima krvi, kako se primiču k nama u čitavom bijesu duhovnog postojanja.
Moj prijatelj Anđeo pope se sa svoga mjesta u mlin; ja ostadoh sam; i onda tog viđenja više ne bijaše, nego se nađoh kako sjedim na obali uz rijeku na mjesečini, slušajući harfista koji je pjevao uz harfu, a ovo mu bijaše tema:“ Čovjek koji nikad ne mijenja svoje mišljenje, kao voda stajačica je, i lèže gmazove duha.“
Ali ja se digoh i potražih mlin i tamo nađoh svog Anđela koji me, iznenađen, upita kako sam umakao.
Ja odgovorih:“ Sve što smo vidjeli vidjeli smo zahvaljujući tvojoj metafizici; jer kad si pobjegao, našao sam se na obali na mjesečini gdje slušam harfista. Sada kada smo vidjeli moju vječnu sudbinu, hoćeš li da ti pokažem tvoju?“ Nasmijao se na moj prijedlog, ali ja ga silom naglo zgrabih rukama, i poletjesmo na zapad kroz noć, sve dok se ne izdigosmo iznad Zemljine sjene; tada sam se, zajedno s njim, sunovratio izravno u tijelo Sunca; tamo se odjenuh u bjelinu i, uzimajući u ruku Swedenborgove sveske, izronih iz tog sjajnog područja i prijeđoh s njim sve planete dok ne stigosmo do Saturna i zvijezda stajačica.
„Ovdje je“, rekoh, „tvoja sudbina, u ovom prostoru – ako se ovo smije nazvati prostorom.“ Uskoro vidjesmo staju i crkvu i ja ga povedoh do oltara i otvorih Bibliju i, gle, bijaše to duboka provalija u koju se spustih tjerajući Anđela pred sobom; ubrzo spazismo sedam kuća od opeke; uđosmo u jednu; u njoj bijaše mnoštvo majmuna, babuna i svih te vrste, lancima povezanih oko pasa, što su kesili zube hvatajući jedan drugog, ali u tome ih je ometala kratkoća lanaca; štoviše, vidjeh da se pokatkad umnožavaju, i tad jači zgrabi slaboga i, cereći se, prvo se spari s njim, a onda ga proždere, glođući najprije jedan, a zatim drugi ud, sve dok se tijelo ne pretvori u bespomoćno truplo; njega, nakon što se iznacere i izljube ga s prividnom ljubavlju, također, proždru; i tu i tamo vidio sam kako pojedini slasno otkidaju meso s vlastitog repa; budući da nam je smrad obojici strahovito dosadio, ušli smo u mlin, a ja sam u ruci nosio kostur tijela, koji u mlinu bijaše Arisotelova Analitika.
Tada Anđeo reče:“ Tvoja me mašta zavarala i moralo bi te biti sram.“
Ja odgovorih:“ Mi smo zavarali jedan drugoga i samo je gubljenje vremena razgovarati s tobom, čija su djela samo Analitika.“

* * *
(Oprečnost je pravo prijateljstvo)*

Uvijek sam znao da Anđeli s taštinom govore o sebi kao da su samo oni mudri; to oni čine samouvjerenom drskošću što izvire iz sustavnog razmišljanja.
Tako se Swedenborg hvasta da je ono što piše novo, premda je to samo Sadržaj ili Popis već objavljenih knjiga.
Neki je čovjek vodio sa sobom majmuna da bi ga pokazivao i, kako je bio malo mudriji od majmuna, umislio se i počeo smatrati da je mudriji i od sedmorice ljudi. Tako je i sa Swedenborgom: on pokazuje glupost crkava i raskrinkava licemjerje, zamišljajući pritom da su svi religiozni i da je on jedini na svijetu onaj koji je ikad rasparao mrežu.
Sada čujte jasnu činjenicu: Swedenborg nije napisao ni jednu novu istinu. Sada čujte drugu: napisao je sve samo stare izmišljotine.
A sada čujte dokaz. Razgovarao je s anđelima, koji su religiozni, a nije razgovarao s đavolima, koji svi mrze religiju, jer za to nije bio sposoban zbog svojih uobraženih pojmova.
Tako su Swedenborgovi spisi sažeti pregled svih površnih mišljenja i raščlamba onih uzvišenijih – ali ne više od toga.
Evo sada druge jasne činjenice. Svaki čovjek mehaničke darovitosti može, na temelju spisa Paracelsusa i Jacoba Bohmea, napisati deset tisuća svezaka iste vrijednosti kakve su Swedenborgovi, a na temelju Danteovih i Shakespeareovih beskonačan broj.
Ali kada to učini , neka ne kaže da zna više od svog učitelja, jer on samo drži svijeću pri danjem svijetlu.

Znamenito viđenje

Jednom vidjeh Đavola u plamenu ognja, što stade pred Anđela koji je sjedio na oblaku, i Đavo izusti ove riječi:
„Slaviti Boga znači častiti njegove darove u drugim ljudima, svaki u skladu s njegovim genijem, i najviše voljeti najveće ljude; oni koji zavide velikim ljudima ili ih kleveću, mrze Boga, jer nema drugog Boga.“
Čuvši to Anđeo postade gotovo plav; ali, svladavajući se, postade žut i na kraju bijel, ružičast, i nasmiješen, i zatim odgovori:
„Ti Idolopokloniče! Nije li Bog Jedan? I nije li vidljiv u Isusu Kristu? I nije li Isus Krist potvrdio zakon deset zapovijedi? I nisu li svi drugi ljudi budale, grešnici i ništarije?“
Đavao odgovori:“ stucaj budalu u mužaru zajedno s pšenicom, ipak njegovu glupost nećeš izbiti iz njega; ako je Isus Krist najveći čovjek, moraš ga i najviše voljeti; sad čuj kako je on potvrdio zakon deset zapovijedi: nije li se izrugao suboti i tako izrugao i subotnjeg Boga? Nije li poubijao one koji su bili ubijeni zbog njega? Odvratio zakon od žene uhvaćene u preljubu? Prisvojio trud drugih da bi se okrijepio? Iznio lažno svjedočanstvo kad se nije htio braniti pred Pilatom? Gramzio kada je molio za učenike i kada im je zapovjedio da stresu prašinu sa stopala pred svima koji odbiju primiti ih na stan? Kažem ti, nijedna vrlina ne može postojati a da se ne prekrši tih deset zapovijedi. Isus je bio sama vrlina, i djelovao je nagonski, a ne po pravilima.“
Dok je on tako govorio, ugledah Anđela koji bijaše ispružio ruke, grleći plamen ognja, i on bijaše spaljen i ustade kao Ilija.
Bilješka: Taj Anđeo, koji je sada postao Đavo, moj osobiti je prijatelj; često zajedno čitamo Bibliju u njenom paklenom ili đavolskom smislu, koji će svijet razumjeti bude li se dobro ponašao.
Imam i Paklenu Bibliju, koju će svijet shvatiti htio on to ili ne.
Jedan je Zakon za Lava i za Vola – Tlačenje.


* * *

Pjesma slobode

1. Vječna Žena uzdahnula je! Čula ju je sva zemlja.
2. Obala Albiona bolesno je tiha; američke livade venu!
3. Proročke Sjene trepte po jezerima i rijekama, i mrmljaju preko oceana: Francuska, sruši svoju tamnicu!
4. Zlatna Španjolska, obori granice starog Rima!
5. Baci svoje ključeve, o Rime, dolje u dubinu, u dubinu koja u samu vječnost pada.
6. I plači.
7. U svoju drhtavu ruku uzela je tek rođeni užas koji je urlao.
8. Na bezgraničnim gorama svjetlosti, kojoj je pristup sada zapriječio Atlantski ocean, novorođeni oganj digao se pred zvjezdanim kraljem!
9. Prekrivena sivim naboranim snijegom i gromoglasnim likovima, ljubomorna su krila lebdjela nad dubinom.
10. Visoko suknu kopljasta ruka, odvezan bijaše štit; ruka ljubomore seže kroz plamene kose i novorođeno čedo zavitla u zvjezdanu noć.
11. Vatra, vatra, pada!
12. Podignite pogled! Podignite pogled! O građanine Londona, raduj se! O Židove, ostavi se brojenja zlatnika i vrati se opet svom ulju i vinu! O Afrikanče, crni Afrikanče! (pođi, krilata misli, raširi mu čelo).
13. Plamenih udova, plamteće kose, pade poput sunca što tone u zapadno more.
14. Preneto iz vječnog sna, staro počèlo pobježe ričući.
15. Srušen ljubomorni kralj uzaludno udara krilima; njegovi osijedjeli savjetnici, munjeviti ratnici, pogrbljeni veterani, između kaciga, i štitova, i bojnih kola, konja, slonova, zastava, dvoraca, praćki i kamenja.
16. Ruše se, ore, padaju! Pokopani pod ruševinama Urthoninih brloga.
17. Svunoć leže pod ruševinama, zatim se, kada im izblijediše kobni plamenovi, okupe oko mračnoga kralja.
18. Gromom i ognjem vodeći svoju zvjezdanu vojsku kroz pustu divljinu, objavi on svojih deset zapovijedi, žarkih vjeđa s mračnim očajem gledajući preko ponora.
19. Tamo gdje na svom istočnom oblaku sin vatre, dok zora kiti svoje zlatne grudi.
20. Odbacuje kletvama ispisane oblake, u prah mrvi kameni zakon, oslobađa vječne konje iz jazbina noćnih, kličući:“ Carstva nema više! Sada će nestati i lava i vuka.“


Zbor

Neka Svećenici Gavrana zore nikad više u mrtvačkoj crnini kreštavim glasovima ne proklinju sinove radosti. Neka njegova prihvaćena braća koju on, tiranin, naziva slobodnom, ne postavljaju granice i ne grade krovove! I neka blijedi vjerski zanos ne zove Djevičanstvom ono što ima želju, a ništa ne poduzima.
Jer je svaka živa stvar Sveta!
[Vrh] Go down
Korisnički profil
 
William Blake
[Vrh] 
Stranica 1 / 1.

Permissions in this forum:Ne moľeą odgovarati na postove.
insomnia makes a ruin out of me :: drevne mudrosti & filozofija-
Forum(o)Bir: