Početna stranicaPočetna stranica  FAQFAQ  PretraľnikPretraľnik  RegistracijaRegistracija  ČlanstvoČlanstvo  Korisničke grupeKorisničke grupe  LoginLogin  

Share | 
 

 poruka indijanskog poglavice bijelom čovjeku

Go down 
Autor/icaPoruka
walkabout

avatar

Broj postova : 289
Join date : 01.02.2008

PostajNaslov: poruka indijanskog poglavice bijelom čovjeku   sub vel 16, 2008 3:48 pm

Kako se može kupiti ili prodati nebo i toplina zemlje? Takvo što sasvim nam je strano. Mi ne posjedujemo svježinu zraka i bistrinu vode, pa kako da ih prodajemo?!
Svaki je dio ove zemlje svet mome narodu. Svaka blistava borova iglica, svako zrnce pijeska na riječnom sprudu, svaka maglica u tami šume, svaka najsitnija buba, sveti su u mislima i u životu moga naroda. Sokovi što kolaju drvećem nose sjećanje na crvenog čovjeka.
Kad bijeli čovjek ode u šetnju među zvijezde, zaboravlja zemlju koja mu je podarila život. Naši mrtvi nikada ne zaboravljaju svoju prelijepu zemlju jer ona je njihova mati. Mi smo dio zemlje i ona je dio nas. Mirisave trave naše su sestre; jelen, konj, veliki orao, braća su nam. Stjenoviti vrhunci, sočni pašnjaci, toplo ponijevo tijelo i čovjek – jedna su obitelj.
Kad Veliki poglavica iz Washingtona pošalje svoj glas da želi kupiti našu zemlju, traži od nas previše. Veliki poglavica poručuje da će nam pronaći mjesto na kojem ćemo moći lijepo živjeti. On će nam biti otac, mi njemu djeca. razmotrit ćemo tu ponudu, ali to neće biti lako. Jer ova je zemlja nama sveta.
Ova blistava voda što teče brzacima i rijekama nije samo voda, već i krv naših predaka. Prodamo li vam ovu zemlju, morate se sjetiti da je ova voda sveta, morate reći svojoj djeci da je sveta i da svaki odraz u bistrom jezeru kazuje događaje i uspomene iz života moga naroda. Žubor vode glas je oca moga oca. Rijeke su naša braća, utažuju nam žeđ. Rijeke nose naše kanue, hrane našu djecu. Prodamo li vam ovu zemlju, morate se sjetiti i učiti svoju djecu da su rijeke naša i vaša braća. Rijekama morate pružiti dobrotu kakvu biste bratu pružili.
Mi znamo da nas bijeli čovjek ne razumije. Njemu je jedan dio zemlje isti kao i bilo koji drugi. On je stranac što dolazi noću i uzima od zemlje sve što mu treba. Zemlja mu nije brat već neprijatelj i kada je pokori, on kreće dalje. Za sobom ostavlja grobove svojih otaca ne mareći mnogo zbog toga. Oduzima zemlju svojoj djeci i nije ga briga. Grobovi njegovih otaca i zemlja što mu djecu rađa ostaju zaboravljeni. Prema majci-zemlji i bratu-nebu odnosi se kao prema stvarima što se mogu kupiti, opljačkati ili prodati poput stoke ili sjajnog nakita. Njegova će pohlepa uništiti zemlju i ostaviti za sobom samo pustoš.
Ne znam. Naš se način života razlikuje od vašega. Izgled vaših gradova bol je za oči crvenom čovjeku. Možda je to zato što je crveni čovjek divlji i što ne razumije. U gradovima bijelog čovjeka nema mirnog kutka. Nema mjesta na kojem bi se osluškivalo otvaranje lišća u proljeće ili drhtaj krilca mušice. Možda zato što sam divlji naprosto ne shvaćam. Buka mi vrijeđa uši. Što li vrijedi život ako čovjek ne može čuti usamljeni krik kozoroga ili noćnu prepirku žaba u bari? Ja sam crveni čovjek i ne razumijem mnogo........... Indijanac voli meki zvuk vjetra što se poigrava površinom močvare i miris povjetarca osvježen podnevnom kišom ili borovinom.
Zrak je najveće blago crvenog čovjeka. Sve živo dijeli isti dah – životinja, drvo, čovjek. Svima je taj dah potreban. Bijeli čovjek kao da ne opaža zrak koji udiše. Poput čovjeka koji polako umire, on je otupio na smrad. Prodamo li vam svoju zemlju, morate se sjetiti da je zrak dragocjen i da zrak dijeli svoj duh sa svim životom koji održava.
Vjetar što je mome djedu dao prvi dah, prihvatit će i njegov posljednji uzdah. Ako vam prodamo zemlju, morate je čuvati kao svetinju, kao mjesto na koje će i bijeli čovjek moći doći da udahne vjetar zaslađen mirisom poljskog cvijeća.
Razmotrit ćemo vašu ponudu da kupite zemlju. Odlučimo li pristati, zahtijevat ću da ispunite ovaj uvjet : prema životinjama ovog kraja bijeli se čovjek mora ophoditi kao prema svojoj braći. Divlji sam i ne razumijem drugačiji život. Vidio sam po prerijama na tisuće bizona koje je bijeli čovjek ostavio, ustrijelivši ih iz jurećeg vlaka. Divljak sam i ne razumijem kako željezni konj iz kojeg suklja dim može biti važniji od bizona kojeg mi ubijamo samo da bismo preživjeli.
Što je čovjek bez životinja? Kad bi životinje nestale, čovjek bi umro od velike usamljenosti duha. Što god zadesi životinje, ubrzo snađe i čovjeka. Sve je na svijetu povezano.
Morate naučiti svoju djecu da je zemlja pod njihovim nogama pepeo naših djedova. Da bi poštivali zemlju, reći ćete im da smo sa zemljom u srodstvu. Morat ćete učiti svoju djecu isto što i mi učimo svoju – da je zemlja naša mati. Što snađe zemlju, snađe i njenu djecu. Pljuje li čovjek na zemlju, pljuje na sebe sama.
Zemlja ne pripada čovjeku. Čovjek pripada zemlji. Mi to dobro znamo. Sve je u međusobnoj vezi, poput obitelji sjedinjene krvlju. Sve je povezano. Čovjek ne tka tkivo života, on je samo vlakno u njemu. Što čini tkanju, čini i sebi samome.
Čak ni bijeli čovjek, čiji bog kroči i govori s njime kao prijatelj s prijateljem, neće izbjeći zajedničkoj sudbini. Možda smo, na kraju, ipak braća. Vidjet ćemo. Jedno znamo zasigurno, a to će i bijeli čovjek jednom morati shvatiti : naš bog je isti bog. Možda mislite da i njega možete posjedovati, kao što se spremate uzeti cijelu našu zemlju, ali ne, njega ne možete posjedovati. On je bog ljudi i njegova je milost jednaka za crvenog i za bijelog čovjeka. Ova je zemlja njemu sve i oskvrnuti je, isto je što i prezreti njenog stvoritelja. Bijelih će ljudi nestati; možda čak i prije nego ostalih plemena.
Prljajte samo svoj ležaj i jedne ćete se noći ugušiti u vlastitom smeću. U svome ćete nestajanju plamtjeti u ognju boga koji vas je doveo ovamo i nekom neobjašnjivom nakanom dao vam vlast nad ovom zemljom i nad crvenim čovjekom. Takva se sudbina nama čini smiješnom.
Ne razumijemo zašto se ubijaju bizoni, zašto se krote divlji konji, zašto je u dubini šume toliko ljudskog vonja, zašto je pogled na zelene brežuljke rasječen žicama što govore? Gdje su guštici? Nema ih više. Gdje je orao? Otišao.
Istinskom življenju je kraj. Počinje borba za opstanak.



Ovo je pismo godine 1854. indijanski poglavica Seatlle uputio predsjedniku SAD kao odgovor na ponudu da država od Indijanaca kupi njihovu zemlju i za uzvrat im ponudi rezervat.
[Vrh] Go down
Korisnički profil
dakkar
Admin
avatar

Broj postova : 604
Join date : 01.02.2008
Age : 36
Lokacija : Zagreb

PostajNaslov: Re: poruka indijanskog poglavice bijelom čovjeku   sub vel 16, 2008 3:52 pm

to sam vidjela na jednom velikom posteru...ako netko sazna gdje se taj poster može kupiti, obavijestite me Wink

_________________
That's the whole problem with science. You've got a bunch of empiricists trying to describe things of unimaginable wonder.
[Vrh] Go down
Korisnički profil http://insomnia.bigforumpro.com
 
poruka indijanskog poglavice bijelom čovjeku
[Vrh] 
Stranica 1 / 1.

Permissions in this forum:Ne moľeą odgovarati na postove.
insomnia makes a ruin out of me :: drevne mudrosti & filozofija-
Forum(o)Bir: